on Feb 18, 2016 8:36:42 GMT 1
Post on Feb 18, 2016 8:36:42 GMT 1
Ušli su u trgovinu: “Smijem li pogledati?” upitao je suprug.
“Nikada još nisam vidio takvu šalicu. Prekrasna je!”
Odjednom šalica progovori: “Slušaj, nisam ja uvijek bila šalica za čaj”, počela je svoju priču.
Jednom sam bila glina. Moj me gospodar tada uzeo i valjao… mijesio, okretao…
ponovno i ponovno… i ponovno.
Vikala sam: “Ostavi me na miru!” Ali on se samo nasmiješio i odgovorio: “Ne još.”
Zatim me stavio na lončarsko kolo. “Odjednom sam se vrtjela i vrtjela… i vrtjela… i vrtjela.
“Prestani! Imam vrtoglavicu!” – vrisnula sam. No, gospodar je samo kimnuo glavom i rekao: “Ne još!”
Nakon toga me stavio u pećnicu. Nikada nisam osjećala toliku vrućinu.
Pitala sam se zašto me želi spaliti.
Vikala sam i kucala na vrata pećnice. Mogla sam ga vidjeti kroz otvor
i mogla sam čitati s njegovih usana dok je kimao glavom: “Ne još.”
Napokon, vrata su se otvorila. Odahnula sam! stavio me na policu. Počela sam se hladiti.
“Tako. To je već bolje,” rekla sam. No odjednom me počeo četkati. I cijelu me obojio.
Pare su bile strašne. Mislila sam da ću umrijeti: “Prestani!Prestani!” preklinjala sam ga plačući.
A on je ponovno samu kimnuo, rekavši “Ne još”.
Tada me odjednom vratio u pećnicu. No, ne u onu prvu, već u dvaput topliju.
Bila sam sigurna da ću se ugušiti. Preklinjala sam, molila, vrištala, plakala.
Cijelo sam ga vrijeme mogla vidjeti kroz otvor kako kima i govori: “Ne još.”
Bila sam uvjerena da nema nikakve nade i da neću uspjeti. Bila sam spremna odustati.
Ali vrata su se otvorila. On me uzeo i stavio na policu.
Nakon sat vremena dao mi je ogledalo i rekao mi: “Pogledaj se.”
Pogledala sam se…: “Pa to nisam ja! To ne mogu biti ja! Pa ja sam prekrasna!”
“Želim da znaš,” rekao je tada, “kako sam znao da te boli dok te mijesim i oblikujem,
ali da sam te ostavio onako, osušila bi se.
Znam da sam ti uzrokovao vrtoglavicu dok sam te vrtio na kotaču,
ali da sam stao, zdrobila bi se.
Znam da je boljelo i da je bilo vruće i zagušljivo u pećnici,
ali da te nisam stavio onamo, slomila bi se.
Znam da su pare bile strašne kad sam te četkao i cijelu te obojio,
ali vidiš, da to nisam učinio, nikada ne bi očvrsnula. Ne bi bilo boje u tvom životu.
I da te nisam vratio u drugu pećnicu, ne bi dugo poživjela, lako bi se razbila.
Sada, ti si završeni proizvod. Sada si ono što sam imao na umu kad sam s tobom počeo.”
“Nikada još nisam vidio takvu šalicu. Prekrasna je!”
Odjednom šalica progovori: “Slušaj, nisam ja uvijek bila šalica za čaj”, počela je svoju priču.
Jednom sam bila glina. Moj me gospodar tada uzeo i valjao… mijesio, okretao…
ponovno i ponovno… i ponovno.
Vikala sam: “Ostavi me na miru!” Ali on se samo nasmiješio i odgovorio: “Ne još.”
Zatim me stavio na lončarsko kolo. “Odjednom sam se vrtjela i vrtjela… i vrtjela… i vrtjela.
“Prestani! Imam vrtoglavicu!” – vrisnula sam. No, gospodar je samo kimnuo glavom i rekao: “Ne još!”
Nakon toga me stavio u pećnicu. Nikada nisam osjećala toliku vrućinu.
Pitala sam se zašto me želi spaliti.
Vikala sam i kucala na vrata pećnice. Mogla sam ga vidjeti kroz otvor
i mogla sam čitati s njegovih usana dok je kimao glavom: “Ne još.”
Napokon, vrata su se otvorila. Odahnula sam! stavio me na policu. Počela sam se hladiti.
“Tako. To je već bolje,” rekla sam. No odjednom me počeo četkati. I cijelu me obojio.
Pare su bile strašne. Mislila sam da ću umrijeti: “Prestani!Prestani!” preklinjala sam ga plačući.
A on je ponovno samu kimnuo, rekavši “Ne još”.
Tada me odjednom vratio u pećnicu. No, ne u onu prvu, već u dvaput topliju.
Bila sam sigurna da ću se ugušiti. Preklinjala sam, molila, vrištala, plakala.
Cijelo sam ga vrijeme mogla vidjeti kroz otvor kako kima i govori: “Ne još.”
Bila sam uvjerena da nema nikakve nade i da neću uspjeti. Bila sam spremna odustati.
Ali vrata su se otvorila. On me uzeo i stavio na policu.
Nakon sat vremena dao mi je ogledalo i rekao mi: “Pogledaj se.”
Pogledala sam se…: “Pa to nisam ja! To ne mogu biti ja! Pa ja sam prekrasna!”
“Želim da znaš,” rekao je tada, “kako sam znao da te boli dok te mijesim i oblikujem,
ali da sam te ostavio onako, osušila bi se.
Znam da sam ti uzrokovao vrtoglavicu dok sam te vrtio na kotaču,
ali da sam stao, zdrobila bi se.
Znam da je boljelo i da je bilo vruće i zagušljivo u pećnici,
ali da te nisam stavio onamo, slomila bi se.
Znam da su pare bile strašne kad sam te četkao i cijelu te obojio,
ali vidiš, da to nisam učinio, nikada ne bi očvrsnula. Ne bi bilo boje u tvom životu.
I da te nisam vratio u drugu pećnicu, ne bi dugo poživjela, lako bi se razbila.
Sada, ti si završeni proizvod. Sada si ono što sam imao na umu kad sam s tobom počeo.”